Lovro Rešetar (2.G1) i Ema Lonjak (4.G2) članovi su literarne skupine koju vodi profesorica Maja Držaić, a koji su ostvarili veliki uspjeh na ovogodišnjoj Po(e)zitivi, natječaju za najbolji pjesnički rad učenika srednjih škola u Republici Hrvatskoj koji raspisuje Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Naime, između četrdeset i sedam pjesama učenika srednjih škola koje su pristigle na natječaj, pjesma Lovre Rešetara jedna je od pet pobjedničkih pjesama, dok će pjesma Eme Lonjak također biti objavljena u zborniku Poezitiva 2023! Tema ovogodišnjeg natječaja bila je prikaz i doživljaj tijela u poeziji.
Čestitamo učenicima i mentorici te u nastavku donosimo njihove pjesme!
Lovro Rešetar, Bergamont – meditacija u kafiću Cherry
[Rusija / se / ne / može / mjeriti / s / Nebom
/ kiša / metaka / neprestano / pada / već / tjednima]
I svaki novi metak postaje priča Dok nova
jutra disperziraju molekule života u sjenu
I tako nastaje magla Tako nastaje nebo
[tijelo / je / zemlja / zrcalo – nebo]
a naša neba platna su grotesknih mnogih lica
jedna mutna priča što više nikad neće biti ista
jer sjećanja mi ginu od propuha u glavi
tajanstvenog kao more
i smrtonosna riva
tvojih mangan-očiju
no sjećam se stakla – tetraedarska struktura tvojih kosti
pamtim sve tužnije zore, pamtim Afrodita postaje more
pretačem ju u tvoje žile
topim se u mekoći tvoje svile, očiju, mesa, tvojih kosti
[qui non arriva la musica]
pete mi odsijeca dok trčim oštar odraz sunčevih zraka Na
trgu Apollo hvata barokne žene Otvara im vrata
i sprema se oteti im svijet
(jedna od njih potpuno je gola i uvjerava prolaznike da je Dafne)
[qui non arriva la musica]
po betonskom bloku rasula se moja slika
ti je dragi skupi
i spremi mi ledeni latte
Ema Lonjak, Postanak
Promatram te tako povijenog
Svojim leđima dodirujem tvoja
Kao da smo jedno tijelo
Kao da sam od tvoje ključne kosti nastala
Stvorena.
Promatram te
Vidim te takvog
Drugačijeg
Drugačijeg nego što sam te zamišljala
Valovi tvojih ruku stežu se
oko mene
Cijele.
Dubine tvojih očiju;
šuma u kojoj sam se izgubila
Žudim da jagodice tvojih prstiju probodu moje oči
Probodu mene
Cijelu
Da ne vidim istinu – nisi onakav kakvog sam te za sebe stvorila
Želim vjerovati da sam od tvoje ključne kosti nastala
Postala.
Tvoje riječi slušam kao evanđelje
a već davno ne vjerujem u boga.
Krvare mi oči
Pucaju rebra
U agoniji želim gledati u tvoju ključnu kost
Od koje vjerujem da sam nastala
Na tvojem bedru mirno leži moja glava
i sav svemir u njoj
Dok ti rukom prelazim betonskim tijelom
- neprobojnim -
- čeličnim -
Želim vjerovati da si moja istina
Ali prostor između nas same su laži
Gledam u tvoju ključnu kost
od koje vjerujem da sam nastala
postala.
Dok se moja krv slijeva u tvoje oči
želim da me gledaš
kao i ja tvoje laži.
Kad jednom skupim snage da odem
U svojem padu slomit ću kosti
Iskopati vlastite oči
Probosti rebra
Ali ključna će kost
nekako
Ostati čitava.